Osnovni uvod u olovne cijevi

Dobra otpornost na koroziju, može izdržati sumpor dioksid, 60 posto fluorovodonične kiseline, octenu kiselinu s koncentracijom manjom od 80 posto i 15 posto ~ 65 posto sumpornu kiselinu. Maksimalna dozvoljena temperatura je 140 stepeni. Nije otporan na koroziju koncentriranom hlorovodoničnom kiselinom, azotnom kiselinom, hipohlornom kiselinom, kalijum permanganatom, itd. Može se koristiti i za zaštitu od zračenja na medicinskoj opremi i zaštitu od zračenja u nuklearnim materijalima.

Olovne cijevi se dijele na cijevi od čistog olova i cijevi od legure. Cijevi od čistog olova su također postale mekane olovne cijevi s razredima Pb2 i Pb3. Olovne cijevi od legure nazivaju se i tvrde olovne cijevi, a najčešće korištene klase su PbSb0.5, PbSb2, PbSb4, itd.

Olovne cijevi se lako valjaju, kovaju ili zavaruju. Međutim, on je mekane prirode, slabe mehaničke čvrstoće, visoke gustine i niske toplotne provodljivosti. Ako je potrebno, treba koristiti oklop čeličnih cijevi kako bi se povećao njegov tlačni kapacitet. Prilikom ugradnje treba ga ugraditi u drveni žlijeb, ili postaviti u žljeb od cijepane čelične cijevi ili kutnog čelika kako bi se spriječilo deformiranje i opuštanje.

Široko se koristi u industriji sumporne kiseline i organskoj industriji koja se bavi kiselim materijalima.